Kako prepoznati kompulzivno ponašanje kod psa?
Može li pas imati kompulzivni poremećaj? To smo pitali u anketi i dobili iznenađujuć rezultat. Naime, oko 90% vlasnika pasa ne zna što je to niti kako ga liječiti. Stoga smo u goste pozvali stručnjake da nam objasne zašto i kada navika postaje poremećaj.
Svi imamo male rituale koje (ne)svijesno ponavljamo. Provjeravamo još jednom jesmo li zaključali vrata, pogledamo mobitel iako nema poziva ili notifikacije… Ubrzo ponovimo tu radnju još jednom, “za svaki slučaj”, pa to s vremenom prestane biti navika i postane nešto što ne možemo zaustaviti.
Takva ponašanja kod ljudi često prepoznajemo kao dio opsesivno-kompulzivnih poremećaja.
Na KPS panelu o “Kompulzivnim poremećajima” upravo je ta paralela bila polazišna točka za razumijevanje ponašanja pasa. Jer ono što se događa u ljudskom mozgu kada se razvije kompulzija, po istom se principu može razviti i kod životinja.
I tu dolazimo do pitanja koje si mnogi vlasnici nikada nisu postavili: može li i pas razviti kompulzivni poremećaj?
Odgovor je — može.
Što su kompulzivna ponašanja kod pasa?
Gošća panelistica, dr.med.vet. Marija Batinjan Matković kroz primjere iz svoje prakse objasnila je kako ta ponašanja često na prvi pogled djeluju bezazleno:
- pas koji uporno liže šape
- pas koji se vrti u krug
- pas koji lovi vlastiti rep ili pretjerana fiksacija na rep
- pas koji gricka zidove
- pas koji juri svjetlosne refleksije
- pas koji ponavlja istu radnju bez jasnog cilja.
Vlasnici to često opisuju kao naviku, dosadu ili višak energije. Međutim, takve ponavljajuće radnje vrlo često imaju dublji uzrok i psu služe da si smanji unutarnju napetost ili izbaci akumulirani stres.
“S obzirom da sad je internet dostupan svima, ljudi googlaju simptome i čak su na tragu situacije u kojoj se nalaze. Međutim, jako puno ljudi dan-danas ne može prihvatit situaciju da im pas ima kompulzivni poremećaj i žele to radije pripisat nekom, ajmo reći, lakše izlječivom stanju. Vlasnici to shvaćaju kao da je njihov pas psihički bolestan. Lakše im je + igrat kartu "Ajmo istraživat neke druge stvari, naći bilo što drugo nego da idemo u smjeru kompulzivnih poremećaja."
I onda slijedi put koji mnogi prepoznaju: mijenja se hrana, isprobavaju suplementi, traže alergije, traži se drugo i treće mišljenje veterinara. Sve samo da se ne ode u smjeru anksioznosti i kompulzivnih poremećaja.
Posebno opasan obrazac je onaj koji je Marija opisala na konkretnom primjeru: pas koji se vrti u krug, a obitelj ga snima mobitelom i smije mu se jer je “sladak. Ne znaju da pozitivna pažnja direktno pojačava poremećaj, sve dotrenutka kada im sve to postane naporno pa zatraže pomoć. No, poremećaj je već puno dublje ukorijenjen.
Zašto ta ponašanja nemogu nestati lako?
Psihologinja Petra Polak objasnila je što se događa u ljudskom mozgu kada radnja postane način regulacije stresa. U početku, ponašanje donosi kratkotrajno olakšanje. Ali mozak to pamti i traži da se radnja ponovi, pa s vremenom ta radnja više nema stvarnu funkciju, ali potreba za njom ostaje.
I u tom trenutku uloga vlasnika postaje ključna. S obzirom da se pas sam ne može izvući iz tog obrasca, treba čovjeka koji će prepoznati obrazac ponavljanja, smanjiti izvor stresa i pomoći mu da se nauči nositi s nelagodom na drugačiji način.
Što nas zoološki vrt može naučiti o stresu kod životinja?
Posebnu dimenziju panela dao je Mirko Samardžija, predradnik timaritelj u Zoološkom vrtu grada Zagreba, kada je prisutnima pričao kako različite životinje reagiraju na promjene, gubitke voljenih i druge stresne situacije. Neke se povuku u osamu, neke prestanu jesti, a neke nastave sa životom.
Razlika je u tome što u zoološkom vrtu nitko ne očekuje da se životinja “sama navikne” na stres i promjene. Postoji tim ljudi koji aktivno radi na tome da životinjama pomognu kroz enrichment, pažnju i razumijevanje njezinog mentalnog stanja.
Ako to radimo za lavove, čimpanze i druge vrste, zašto mislimo da pas kod kuće to mora proći sam?
Najvažnija poruka za vlasnike pasa
Kompulzivno ponašanje kod psa nije neposluh ili im je dosadno. To je znak da pas treba pomoć. Sve ovisi o tome hoće li vlasnik prepoznati da ponavljanje neke radnje nije faza, nego signal.
U zoološkom vrtu životinje imaju tim ljudi koji prati njihovu dobrobit.
Pas kod kuće ima skrbnika, osobu koja se brine o njemu.
I upravo je to bila najvažnija poruka ovog panela.